ONLINE RADIONICA
Pomozi djetetu da zadaću sve više preuzima u svoje ruke
Manje podsjećanja, nagovaranja i preuzimanja, više razumijevanja što tvojem djetetu zapravo treba da bi postupno postajalo samostalnije.
ZADAĆA BEZ NATEZANJA
Online radionica
2 susreta × 90 minuta
prostor za pitanja i konkretne situacije
1. susret: 21.10. od 20:3o do 22:00
2. susret: 28.10. od 20:30 do 22:00
Cijena: 53 €
PREPOZNAJEŠ LI SE?
Je li zadaća postala nešto što previše ovisi o tebi?
„Ajde, kreni.”, „Jesi napisao zadaću?”, „Gdje ti je bilježnica?”, „Vrati se za stol.”,
„Što još imaš za sutra?”, “Čekaj, tek si na prvom zadatku?!”.
Možda se prepoznaješ u nekoj od ovih situacija.
Tvoje dijete teško započinje zadaću, lako izgubi pažnju, zaboravlja što treba napraviti ili sve odgađa do zadnjeg trenutka. Sjediš pokraj njega, govoriš mu odakle krenuti, paziš na vrijeme i vraćaš ga zadatku kad mu misli odlutaju. Ponekad imaš osjećaj da bez tvoje pomoći ne bi ni započelo, a kamoli završilo.
Čim naiđe na nešto teško, pogriješi ili ga pokušaš ispraviti, emocije planu. „Glupo je!”, „Neću!”, „Ne mogu!” Lako odustaje, ljuti se, odbija pomoć ili burno reagira na tvoje prijedloge. Želiš mu pomoći, ali razgovor o zadaći često završi svađom, suzama ili odustajanjem.
A možda tvoje dijete već može puno toga napraviti samostalno, ali čeka da ga podsjetiš, organiziraš i provjeriš. Ti pratiš njegove obveze, pamtiš rokove i brineš da sve bude napravljeno na vrijeme. Sve više imaš osjećaj da si ti preuzela odgovornost za njegovu školu, a ne znaš kako mu postupno prepustiti ono što već može.
Možda se prepoznaješ samo u jednoj od ovih situacija, a možda se kod vas nekoliko njih isprepliće. U svakom slučaju, želiš pomoći svojem djetetu, ali i vidjeti da postupno postaje samostalnije.
I zato se s razlogom pitaš:
Pomažem li mu ovime da postane samostalnije ili ga sve više navikavam da bez moje pomoći ne može?
Možda zna što treba napraviti. Ali to još ne znači da to može samostalno napraviti.
Kad dijete kaže „Imam zadaću”, nama odraslima to možda zvuči jednostavno. Sjedneš, napišeš i gotovo. Ali između „Imam zadaću” i „Gotovo, predala sam je učiteljici” treba se dogoditi puno toga.
Dijete se treba sjetiti što ima za zadaću, pripremiti bilježnice i pribor, odlučiti odakle će krenuti i stvarno početi raditi. Treba se uspjeti zadržati na zadatku, pratiti koliko mu vremena treba i nastaviti čak i kad nešto ne razumije ili mu ne ide. A na kraju još provjeriti što je napravilo, spremiti stvari i sjetiti se predati zadaću.
I negdje u svemu tome može zapeti.
Možda zna riješiti svaki zadatak, ali nikako da počne. Možda započne, pa mu pažnja odluta. Možda odustane čim naiđe na nešto teško. A možda sve napravi, ali zaboravi spremiti bilježnicu u torbu.
Nama to ponekad izgleda kao da mu se ne da, da nas ne sluša ili da jednostavno nije dovoljno odgovorno. A možda mu je baš taj dio još uvijek težak i treba našu pomoć da ga nauči.
I što onda napravimo? Podsjetimo ga. Pa ponovno. Kažemo mu odakle krenuti, sjednemo pokraj njega, pazimo na vrijeme, provjeravamo što je napravilo. Naravno da mu želimo pomoći. Pogotovo kad vidimo da se muči i kad znamo da bi bez naše pomoći zadaća mogla trajati cijelo poslijepodne.
Ali ako stalno mi pamtimo, planiramo, organiziramo i provjeravamo umjesto njega, kada će ono imati priliku to naučiti?
Nije problem u tome što mu pomažemo. Važno je prepoznati u čemu mu pomoć zaista treba, a što već može pokušati samo.
Domaća zadaća nije samo domaća zadaća
Zadaća nam može pokazati puno više od toga koliko dijete zna gradivo. Dok je piše, uči kako započeti nešto što mu možda nije zanimljivo, kako se organizirati i odlučiti odakle krenuti. Uči procijeniti koliko mu vremena treba, vratiti se zadatku kad mu pažnja odluta i nastaviti čak i kad nešto ne razumije ili mu ne ide.
Uči i kako završiti ono što je započelo, provjeriti svoj rad i postupno preuzimati odgovornost za svoje obveze.
Znam da ti je nakon dugog dana često najvažnije da ta zadaća napokon bude gotova. Pogotovo ako se već sat vremena natežete oko nekoliko zadataka.
Ali razmisli malo. Sve te stvari koje dijete danas uči dok piše zadaću trebat će mu i sutra, kad bude trebalo samo organizirati svoje vrijeme, ispuniti dogovor, nositi se s nečim što mu je teško ili završiti posao koji je započelo.
Zato se na radionici nećemo pitati samo:
„Kako da ta zadaća napokon bude gotova?”
Nego ćemo pokušati razumjeti i nešto puno važnije:
„Što je mojem djetetu ovdje zapravo teško? Gdje zapinje i kako mu mogu pomoći da postupno razvije vještine koje mu trebaju?”
I mi mame smo dio priče
Kako reći:
„Vidim da ti jeovo baš teško.”
i istodobno:
„I dalje ćemo napraviti sljedeći korak.”
Jer ljubav i granica trebaju ići zajedno.
Kad vidimo da se naše dijete muči, lako nam se pojave i ona pitanja koja možda nikome ne izgovorimo naglas:
„Jesam li nešto propustila?”
„Jesam li trebala ranije reagirati?”
„Jesam li mu previše pomagala?”
„Jesam li negdje pogriješila?”
A onda dijete kaže: „Ne mogu!” Zaplače, naljuti se, počne pregovarati.
I dok pokušavamo pomoći njemu, u nama raste nesigurnost. Trebamo li popustiti? Pomoći mu još malo? Ili ostati pri onome što smo se dogovorili?
Jer nije nam lako gledati dijete kako se muči. Ponekad nam je jednostavnije napraviti nešto umjesto njega, samo da mu olakšamo i da se svi malo smirimo.
Ali ako želimo da dijete postupno razvija samostalnost, trebamo naučiti i kako biti uz njega dok mu je teško, a da pritom ne preuzmemo sve u svoje ruke.
Zato ćemo na radionici govoriti i o tome kako ostati blizu djetetu, razumjeti njegove emocije i pomoći mu da se nosi s frustracijom, a istovremeno zadržati granice i dati mu priliku da samo pokušava, uči i razvija svoje vještine.
PROGRAM RADIONICE
Što ćemo raditi na radionici?
1. DAN – razumjeti što se zapravo događa
Prvog dana zajedno ćemo pogledati što se sve događa od trenutka kad dijete treba početi pisati zadaću pa sve do trenutka kad je završi.
Pokušat ćemo prepoznati što tvoje dijete već može samo, gdje najčešće zapinje i kakva mu je pomoć u tim trenucima potrebna.
Razgovarat ćemo o tome:
koje sve vještine dijete koristi dok piše zadaću i kako prepoznati gdje mu je teško
zašto iza djetetova „Neću!” ponekad stoji „Ne znam kako” ili „Još ne mogu sam”
kako prepoznati kada svojom pomoći počinjemo preuzimati ono što bi dijete moglo učiti raditi samo
kako naše vlastite brige, očekivanja i emocije utječu na način na koji pomažemo djetetu
kako ostati smirena i jasna kada dijete negoduje, ljuti se ili odbija suradnju
kako odabrati dobar trenutak za pisanje zadaće i prepoznati koliko glad, umor, potreba za kretanjem i sve što se događalo u školi mogu utjecati na djetetovu spremnost za rad.
Želim da nakon ovog susreta bolje razumiješ gdje tvoje dijete treba tvoju pomoć, a gdje mu već možeš dati priliku da nešto pokuša samo. Jer petero djece može imati istu nenapisanu zadaću, a trebati pet različitih vrsta pomoći.
Na kraju prvog susreta želim da možeš jasno odgovoriti:
„Gdje moje dijete zapravo zapinje?”
2. DAN – konkretno gradimo samostalnost
Kad bolje razumijemo gdje dijete zapinje, lakše možemo odlučiti kako mu pomoći.
Drugog dana bavit ćemo se upravo time. Pogledat ćemo što možemo napraviti kada dijete teško započinje zadaću, stalno nešto zaboravlja, gubi pažnju ili ne zna kako se organizirati.
Razgovarat ćemo o tome kako mu pomoći da:
Lakše započne zadaću – da zna odakle krenuti, čak i kada mu se ne da ili ne zna što prvo napraviti.
Postupno se samostalnije organizira – uz planere, popise i vizualne podsjetnike koji mu pomažu da ne mora svaki put čekati tvoju uputu.
Lakše se snađe u većim zadacima i projektima – da nauči podijeliti veliki zadatak na manje korake i prepoznati što treba napraviti danas, a što može pričekati.
Bolje razumije vrijeme – koliko nešto traje, koliko vremena ima na raspolaganju i kako mu u tome mogu pomoći timer i kraći dijelovi rada.
Održi pažnju i vrati se zadatku – kako prepoznati kada mu treba predah, kretanje ili drukčiji način rada.
Lakše nastavi kada zapne – što napraviti kada nešto ne razumije, pogriješi, naljuti se ili poželi odustati.
Donosi odluke unutar jasnih granica – kako mu ponuditi izbor, a da pritom i dalje zna što se od njega očekuje.
Primijeti vlastiti trud i napredak – kako ga pohvaliti i ohrabriti na način koji mu pomaže razvijati motivaciju i ustrajnost.
Dovrši ono što je započelo – da nauči provjeriti svoj rad, spremiti stvari i pripremiti ono što mu treba za sutra.
A kako mu pomoći da lakše uči?
Možda i kod vas učenje ponekad izgleda tako da dijete nekoliko puta pročita istu stranicu, a kada ga pitaš što je naučilo, teško se može prisjetiti. Zato ćemo razgovarati i o tome kako pomoći djetetu da aktivnije uči i lakše zapamti gradivo.
Pokazat ću ti kako možete koristiti pitanja i odgovore, kartice za učenje, mentalne mape i objašnjavanje gradiva vlastitim riječima. Vidjet ćemo zašto je korisno pokušati se prisjetiti naučenog bez gledanja u knjigu i kako rasporediti kraća ponavljanja kroz nekoliko dana.
Želim da nakon radionice znaš odabrati način pomoći koji odgovara onome što je tvojem djetetu teško.
Da znaš kada mu treba pokazati kako nešto napraviti, kada mu ponuditi podsjetnik ili malo pomoći da krene, a kada mu možeš prepustiti da pokuša samo.
Jer sve te male stvari koje danas učimo kroz zadaću dijete će postupno koristiti i u drugim svakodnevnim obvezama.
Što želim da poneseš s radionice?
Nakon oba susreta želim da:
- jasnije vidiš gdje tvoje dijete zapinje
- razumiješ zašto isti problem može imati različite uzroke
- razlikuješ pomaganje od preuzimanja
- znaš procijeniti koliko pomoći dijete trenutno treba
- znaš kako tu pomoć postupno smanjivati
- lakše ostaneš mirna kada je dijete frustrirano
- dobiješ konkretne alate za organizaciju, pokretanje, fokus, vrijeme i učenje
- znaš odabrati jednu vještinu i jedan sljedeći korak koji ćete početi vježbati kod kuće.
Ne trebaš nakon radionice promijeniti cijelo vaše poslijepodne.
Dovoljno je da jasnije vidiš što je vaš sljedeći korak.
TKO TE VODI?
Bok, ja sam Teta Eza – Tereza, magistra edukacijske rehabilitacije i specijalistica rane intervencije.
Kad se neko djetetovo ponašanje stalno ponavlja, razumijem zašto prvo poželimo pronaći način da se to promijeni. Pogotovo kad smo već puno toga pokušali, a i dalje se svaki dan susrećemo s istim teškoćama. Ali meni je važno da zajedno pokušamo razumjeti što se zapravo događa.
Što je djetetu u toj situaciji teško? Što već može samo, a gdje još treba našu pomoć? Možda mu je teško započeti zadatak, nositi se s frustracijom ili se sjetiti svega što treba napraviti.Kad bolje razumijemo gdje dijete zapinje, lakše možemo prepoznati kako mu pomoći i koje vještine treba postupno razvijati.
Kao edukacijska rehabilitatorica poznajem razvojne procese i načine na koje možemo podržati dijete. Ali kao mama dobro znam i koliko je drukčije sve to primijeniti u svakodnevnom životu. Posebno kad smo umorne i i kad imamo još puno drugih obveza.
Zato mi je u radu s roditeljima važan naš zajednički razgovor. Ti poznaješ svoje dijete, njegove reakcije, jake strane i sve one male stvari koje ja ne mogu znati.
A ja ti mogu pomoći da bolje razumiješ što stoji iza njegova ponašanja i kako mu pružiti podršku koja mu je potrebna.
Zajedno tražimo ono što je moguće u vašoj svakodnevici. Nešto od čega možete krenuti, što ćeš moći isprobati i postupno prilagođavati svojem djetetu.
ZADAĆA BEZ NATEZANJA
Online radionica – 2 susreta × 90 minuta
1. susret: 21.10. od 20:30 do 22:00
2. susret: 28.10. od 20:30 do 22:00
Cijena: 53 €
Možda se još pitaš…
Je li radionica samo za djecu s ADHD-om?
Ne.
Posebno može koristiti roditeljima djece s ADHD-om, teškoćama pažnje, organizacije, pokretanja i drugih izvršnih funkcija, teškoćama u učenju, disleksijom ili disgrafijom.
Ali dijagnoza nije uvjet.
Radionica je za tebe ako vidiš da tvoje dijete oko zadaće treba više tvoje pomoći nego što biste oboje željeli.
Što ako moje dijete jednostavno odbija zadaću?
„Neću” nam još ne govori zašto.
Možda ne zna kako krenuti. Možda je preplavljeno. Možda ne razumije zadatak. Možda mu je nešto preteško. A možda je razvilo obrazac u kojem dovoljno dugo pregovaranje odgađa ono što treba napraviti.
Prvo učimo razumjeti što se događa, a zatim biramo pomoć, strukturu ili granicu.
Hoću li moći pitati nešto baš o svojem djetetu?
Da. Ostavljamo prostor za konkretne situacije i pitanja kako bismo ono što učimo povezale sa stvarnim životom.
Ne tražimo savršenu zadaću.
Gradimo vještine koje će djetetu trebati puno dulje od škole.
1. susret: 21.10. od 20:30 do 22:00
2. susret: 28.10. od 20:30 do 22:00
Cijena: 53 €